Javna
posmatranja
Mnemonika
sopstvenog i društvenog prostora u filmskim radovima
7 kineskih
umetnika.
Beatrice
Leanza, nezavisna kustoskinja i umetnička kritičarka iz
Pekinga
Moderator
diskusije:
Jelena
Vesić, nezavisna kustoskinja i umetnička kritičarka iz Beograda
Veliki deo
literature posvećen boom-u savremene
kineske umetnosti uglavnom se
bavi
procesom estetske modernizacije koji ispunjava program međunarodnih izložbi,
prevodeći
društvene i ekonomske implikacije jedne zemlje u naponu globalizacije u
kritička
dostignuća koja održavaju njenu 'čudesnu kreativnost'.
Iako
se takav vid diskursa podstiče transformativnim predstavama o urbanom rastu,
društvenom
razvoju i ekonomskom raslojavanju, i umnogome tumači kao sekularna
slika
promene credo-a i mentaliteta
kineskog društva u naponu, ređe se susrećemo
sa
manje očiglednim pojavama vezanim za promenljivu prirodu privatne i javne
prostornosti kao kulturalno i
subjektivno konstruisanom procesu.
Usmeravajući
pažnju na procese prostornog putovanja i proizvodnje sećanja u filmskim
eksperimentima
ovih umetnika – bili oni dokumentarni dokazi, izmišljena putovanja ili
lični
dnevnici –
prefinjeni komentari o otkrivanju sopstva pojavljuju se u potpuno novom
vidu.
Oni više ne
prebivaju na ruševinama prošlosti – u njenim simbolima, ikonografijama
i idolima
–
već počivaju
na ruševinama sadašnjosti, otkrivajući mentalne, psihološke i
prostorne
veze koje
generisu subjektivne pristupe savremenoj kineskoj stvarnosti. Otud
je
mobilizacija arhitektonike koju nalazimo u filmskoj sintaksi ovde prikazanih
radova,
korisna za
otkrivanje ideoloških i prostornih međuodnosa koji postoje između procesa
stvaranja
sopstva i društvenog angažmana, naročito ako su i jedno i drugo podvrgnuti
radikalnom
prilagođavanju u ime kolektivnog napretka i nacionalnog
sjaja.
Javna
posmatranja predstavljaju
pokušaj teorijskog i estetskog rasvetljavanja
promenljive
psihe i procesâ formiranja identiteta u savremenoj Kini putem estetskog,
ponovnog
odigravanja u filmskom prostoru. Nakon dubokih istorijskih promena
određenih
vidovima transkulturalnog regionalizma i denacionalizacije koja se odvija
na
azijskom kontinentu, udubljivanje u reprezentativni aparat sopstva u stvarnosti
Kine
zahvaćene procesom globalizacije, neophodna je vežba za svakoga koga zanima
da
se drzne i uđe u još nekodirano područje javne kulture, gde umrežena društva i
apolitične
subjektivnosti oblikuju nova sociološka uporišta.
Redosled
projekcija
Čen
Sjaojun
Nekoliko
trenutaka što sežu do noći, 2002,
11’30’’
Lu
Čunšeng
Trocki
ubijen u leto, gospoda u finansijskoj krizi postala još
utučenija, 2003,
22’
Sun
Sjun
Rekvijem,
animacija u boji, 2007, 7’21’’
Džang
Ding
Velika
era, 2007,
14’
Ši
Ćing
Crni
tabu, 2001–2004,
10’
Botanička
bašta u Pekingu, 2006,
16’
Ćju
Ansjoang
Minguo
pejzaž, crno-bela
animacija, 2007, 14’33’’
Gao
Šćjang
Veliki
most, 2007,
26’45’’
**************************************************************
Iako
se u programu projekcija Javnih
posmatranja nalazi izbor video-radova snimljenih
uglavnom u
minuloj deceniji (posle 2000. godine) i koji predstavljaju mnoštvo umetnika
iz
različitih generacija, javna prezentacija pružiće jedan širi pregled istorijskih
premisa
i
estetskih narativa koji su se razvili oko diskursa o savremenoj kineskoj
umetnosti od
1990-ih do
danas. Zamišljena kao konceptualno putovanje kroz reference „pokretnih
slika“,
umetnika i
događaja koji su definisali promenljivi etos jedne ere, ova prezentacija
predlaže
transverzalno iščitavanje novije istorije obeleženom velikom produkcijom
video-radova
i filmskih eksperimenata koji konačno imaju za cilj kontekstualizaciju ulaska
Kine
u međunarodne vode, i odbranu njenog vlastitog „mesta“ na globalnoj
pozornici.
**************************************************************
Beatriče
Leanca (Italija),
živi i radi u Pekingu.
Umetnička
kritičarka i nezavisni istraživač azijske umetnosti i kulture. Magistrirala je
istočnoazijske
studije na Univerzitetu Ka Foskari u Veneciji, 2002. godine, nakon čega
se
pridružila Kineskom umetničkom arhivu (CAAW) pod upravom umetnika/arhitekte Aja
Vejveja, kao
kustos i generalni direktor do 2005. Radila je kao konsultant i za međunarodne
projekte za
Muzej savremene umetnosti u Njujorku, Međunarodni centar za fotografiju,
Pro
Helvetia, Kraljevski koledž umetnosti itd. Opširno je pisala o savremenoj
umetnosti u
Kini
i Aziji za razne publikacije, a ujedno i kao dopisnik iz Kine za časopis Fleš art
internešenel.
Izložbe na
kojima je bila kustos uključuju projekte na Bijenalima u Pekingu i Šangaju, na
Bijenalu
arhitekture i urbanizma u Šendženu. Takođe jedan je od osnivača i kodirektor
festivala Borderline-Moving Images – www.borderlinefestival.org
(2006/2007). U 2006.
osnovala je
atelje BAO (www.thebao.com), kreativni
studio za integrisana istraživanja
uredničke,
kustoske i dizajnerske prakse. Nedavno je prisustvovala konferenciji
„Prevazilaženje
razlika – savremena kineska umetnost u globalnom kontekstu“ u Kući
svetskih
kultura (HKW) u Berlinu, a u Milanu predstavila Emporijum – Novi zajednički
osećaj prostora, veliku grupnu izložbu
na kojoj je učestvovalo 27 umetnika iz Kine,
Japana i
Južne Koreje.